Sunday, July 18, 2010

You Know Who The Fiddler Is


A simple compilation of some of my favorite songs, with one string in common - they all feature some outstanding fiddling. Fiddle sound is one of my favorites... Tends to bring tears to my eyes quite rapidly and imagine slitting my wrists from joy.

*O tome šta je "fiddle" - odnosno da li se razlikuje od violine i po čemu, daleko bolje od mene će vam objasniti stara dobra Wiki

Genre: Folk, Bluegrass, Alt-country, Country

Tracklist:

01 - The Builders And The Butchers - Hands Like Roots
02 - Chuck Ragan - Glory
03 - Rose's Pawn Shop - My Old Valentine
04 - The SteelDrivers - Hear The Willow Cry
05 - Jay Munly - Spill The Wine
06 - Woven Hand - Dirty Blue
07 - The Kill Devil Hills - The Drought
08 - Southern Tenant Folk Union - South Ythsie
09 - Chatham County Line - Birmingham Jail
10 - John Anderson - Seminole Wind

Dwnld (66 mb, rar'd mp3s):
http://www.multiupload.com/KJEKVAHRP9

Space Scarab does not clame rights to any of the songs listed.
All rights reserved by authors and their respective lables.

Friday, July 16, 2010

Hocus-Pocus-Octopus!

pročitajte ovaj tekst i na Dokolici B92 (objavljeno 11.07.'10.)

Pored suve suštine ovogodišnjeg Mundijala - rezultata, igrača i velikog pitanja ko će uzeti pehar - pažnju okupira i jedan izuzetan "gospodin", sa izuzetnim talentom. Oktopod Paul je glavni “životinjski prorok” ovog takmičenja. S obzirom da mu je prebivalište u "Sea Life" akvarijumu u Oberhauzenu, dobio je zadatak da predviđa uspehe reprezentacije Nemačke. Učinak je impresivan - pogodio je pobednike svih 7 utakmica. Pogodio je i da će Srbija poraziti Nemačku, a izazvao je skandal u svojoj domovini kada je odlučno proglasio Španiju pobednikom polufinala - po ostvarenju Polove "vizije", mnogi ljuti fanovi nemačke reprezentacije su ga proglasili za baksuza i slali recepte za različita jela od hobotnice na mejl Polove institucije u Oberhauzenu. Ipak, možda je uspeo da preokrene svoju sudbinu delikatesa precizno proglasivši da će Nemačka ipak odbraniti treće mesto. Poslednji Polov izazov je finale, gde je ukazao da će Španija poneti zvanje svetskog prvaka.

Ceo spektakl je samo neobavezna razbibriga, ali postoji nešto neobično u načinu na koji oktopod-prorok bira u koju će se kutiju uvući - njegovi potezi ne deluju instinktivno ili refleksno. Deluju previše promišljeno za jednog morskog beskičmenjaka.

U čemu je stvar sa oktopodima?

Oktopodi i ostali glavonošci (sipe, lignje i nautilus) su vekovima bili viđeni kao čudna, misteriozna i mračna stvorenja, a povremeno i gastronomski specijalitet. Aristotel je u svojoj "Istoriji životinja" okarakterisao oktopode kao glupe - zbog tendencije da se približavaju ljudskoj ruci u vodi umesto da od nje beže. S obzirom da su im bliski rođaci ne baš bistre školjke i puževi, niko nije mogao pretpostaviti će pod naučnu lupu doći zbog svoje inteligencije. 50-ih godina XX veka otkriveno je da oktopodi imaju mozgove i to povelike. U odnosu na težinu tela, oktopodi imaju najveći mozak među svim beskičmenjacima, a nadmašili su i većinu kičmenjaka - po moždanoj masi ispred njih su jedino neke ptice i sisari. Iako ne garancija, ovaj podatak bio dovoljan povod da se, malo po malo, počne istraživanje ponašanja i inteligencije krakatih stvorenja.

Još pre konkretnih istraživanja, akvaristi i radnici u velikim morskim akvarijumima primetili su da se oktopodi često ponašaju na nepredvidljiv i kompleksan način. Vrlo su radoznali i prepredeni - neki leže u zasedi i "pljuju" vodu u lice svog čuvara kada se on nadvije nad akvarijum, a drugi su nalazili način da otvore poklopce ili su plavili akvarijume zapušavajući odvode. Neki su uhvaćeni i u razbojničkim manevrima - noću bi izlazili iz svog akvarijuma, otpuzili do susednog, najeli se ribe i potom se siti vratili svojoj kući. Primećeno je i da se upuštaju u aktivnosti koje se mogu protumačiti kao igra - neki ubacuju predmete u tok mehurića raspršivača vazduha da bi ih odbacili natrag, kao što deca tapkaju loptu o zid. Ono što će vam reći svako ko se susreo sa oktopodom u prirodnom ili veštačkom okruženju je da vas oni definitivno posmatraju. A ako imaju priliku, dobro će vas istražiti i svojim nizovima pijavki.

Naučna istraživanja su pokazala da oktopodi imaju sposobnosti koje su tipičnije za više životinjske redove: imaju dobro pamćenje, sposobni su da uče i rešavaju širok spektar problema. Ovo im omogućava da predviđaju, planiraju, pa čak i koriste alat. Oni imaju sopstvene namere, a postoje indikacije da poseduju i ličnosti - da je svaka jedinka individua, sa sebi svojstvenim odgovorima na izazove okoline. Naučnici Roland Anderson i Stephen Duntley istražuju i mogućnost da oktopodi i sipe imaju sposobnost čvrstog sna, sa sve REM fazom - što implicira da možda i sanjaju.

Ali svi ovi zanimljivi podaci i dalje ne objašnjavaju "vidovitost" oktopoda Pola. Možda su napredne analitičke sposobnosti tu, ali Pol sigurno nije imao mnogo prilike da prati fudbalska dešavnja iz svog akvarijuma. Stručnjaci iznose različite hipoteze. Neki tvrde da svoje odluke donosi na osnovu vida - poznato je da oktopode privlače horizontalni pravougaoni prostori, baš kao oni na zastavama. S obzirom da ne vide u boji, moguće je da ih privlači kotnrastnija kombinacija pravougaonika - recimo, srpska zastava poseduje veći kontrast u odnosu na nemačku. Drugi pripisuju sve slučajnosti - kada bi ste bacili novčić 7 puta, postoji verovatnoća da bi ste svaki put pogodili stranu na koju će pasti. Međutim, ukoliko bi ste bacanje ponovili 150 puta, napravila bi se relativno uravnotežena raspodela vaših pogodaka i promašaja. Drugim rečima - bez velikog broja ponavljanja u potpuno kontrolisanim uslovima, nemoguće je proglasiti da ova oktopodska otkrovenja nisu čista slučajnost.

Polove veštine će verovatno ostati zabavna misterija, ne previše vredna naučne rasprave. No, oktopodi generalno pokazuju spektar daleko zanimljivijih ponašanja za koja nemamo predstavu kako su se pojavila i evoluirala. Bilo bi lepo da slučaj jednog oktopoda super-zvezde skrene pažnju na inteligenciju i izuzetnost ovih stvorenja i možda promeni tipičnu ljudsku predstavu o njima - oktopodi su daleko više "morskog ploda" na tanjiru.

Sunday, July 11, 2010

Najmanja pop zvezda na svetu - uspon i pad čivave

pročitajte ovaj tekst i na Dokolici B92

"Heart-kun" - čivava koja je postala zvezda u Japanu zbog svoje šare u obliku srca

Smatra se da je holivudska čivava histerija počela 1997. godine, sa multimilionskom Taco Bell reklamnom kampanjom, Yo Quiero Taco Bell”. Četiri godine kasnije, čivava Bruzer (Bruiser) postaje četvoronožna zvezda filma „Legally Blonde“ (kod nas preveden kao "Otkačena plavuša"). Tada je malena rasa definitivno lansirana u orbitu slavnih.

scena iz Legally Blonde

Uprkos reputaciji razmaženih kevtavaca, čivave nisu pionirski eksperiment holivudskih genetičara. Ovo je verovatno jedna od najstarijih pasmina i jedina koja je prirodno patuljasta – nije bilo poznate selekcije u tom pravcu. Deluje kao da su se samo pojavile niotkuda - poreklo je i dalje misterija. Interesantna je hipoteza da su evoluirale od neke vrste malih pustinjskih lisica, ne od drugih pasa ili vukova. Što se postojbine tiče, postiji sijaset teorija, ali najprihvaćenija je da je današnja čivava domovinu delila sa Astecima i drugim narodima centralne Amerike, koji su ih često koristili u žrtvenim ritualima.

Čivava je najmanja pasmina na svetu i kao takva je zgodna za nosanje unaokolo i pokazivanje na crvenom tepihu. Njihove krupne oči i nesrazmerno velike glave bude uspavane materinske instinkte. Egzaltirani i opsesivni temperament i srčanost koja ne mari za male telesne dimenzije očigledno savršeno leže holivudskim super-zvezdama. Jer, spisak njihovih poznatih vlasnika svakako nije mali: jednu ili više čivava poseduju Jennifer Lopez, Britney Spears, Hilary Duff, Jamie Lee Curtis, Jennifer Love Hewitt, Sharon Osborne i mnogi drugi. Posebno treba spomenuti Paris Hilton, koja je posedovanju malih pasa dodala posebno dekadentnu notu. Ona ne propušta priliku da svoju „Zvončicu“ (Tinkerbell) izvede pred kamere, bilo da je u pitanju defile po crvenom tepihu ili rialiti šou. Zvončica iza sebe ima objavljene memoare, modnu liniju garderobe za male pse i mnoga druga „pseća“ posla. Možda najveće iznenađenje na listi je Mickey Rourke, koji uspeva da pomiri pojmove „mačo“ i „patuljasti pas“.

Dekada za nama je donela vrhunac popularnosti čivavama. Novi štenci se štancuju kao na pokretnoj traci i sprovode do tašni novopečenih vlasnika. Međutim, sva živa bića, makar i minijaturna, imaju sijaset potreba koje treba zadovoljiti i probleme koje valja rešavati. Pas je pas, makar izgledao kao igračka. Mnogi to ne shvataju kada se povode za trendom i ubrzo se nađu nezadovoljni činjenicom da moraju da skupljaju feces svog najnovijeg “aksesoara”. Posledica je da broj napuštenih životinja postaje ogroman, pogotovo u Kaliforniji, epicentru čivava eksplozije. U protekle dve godine, kalifornijski stacionari za pse bez vlasnika su postali pretrpani čivavama. Procenjuje se da će u ovoj državi uskoro one činiti 50% ukupnog broja životinja pod starateljstvom zaštitara. Čak se i Madonna otarasila svoje 3 mezimace. Ali sreća u nesreći je da većina zdravih čivava uspeva da pronađe nove vlasnike, zbog svoje kompaktnosti i relativno male zahtevnosti. Dospeće u lep stacionar gde će ih veterinari povratiti u pristojno stanje i vrlo uskoro će ih grejati toplina novog doma, zar ne? Pogrešno.

unutrašnjost Chihuahua Rescue centra; izvor: hoardingchihuahuas.com

Na nesreću minijaturnih heroja ove priče, ispostavilo se da je jedan od najpoznatijih centara za spašavanje čivava u Kaliforniji, „Chihuahua Rescue“ iz Burbanka, samo jedan veliki, bolesni kolekcionarski (hordaški) brlog. Upravo ova organizacija se dočepala Madoninih napuštenih čivava, potom optuživši pop divu da je nemarom dovela svoje ljubimce u užasno stanje, zbog čega je jedna od čivava uginula. Međutim, bivši volonteri centra su putem sajta hoardingchihuahuas.com počeli da iznose prljav veš organizacije na svetlost dana. Tu se može pronaći i tvrdnja da su Madonini psići u očajno stanje dospeli tek po smeštanju u stacionar, zbog jezivih uslova i zaraznih bolesti koje haraju tim mestom. Vlasnica stacionara i vođa operacije je Cynthia Gudger, koja se godinama lažno predstavljala kao Kimi Peck. Pseudonim je koristila da bi zataškala svoju hordašku prošlost - više puta je optuživana i sudski gonjena zbog okrutnosti nad životinjama i ilegalnog držanja stacionara. Trenutno je upletena u niz sudskih procesa. Doduše, klevetanje Madone nije među optužbama, bar za sada.

"Kimi Peck"

Tužna priča čovekovog najboljeg prijatelja pretvorenog u alatku industrije zabave konstantno se ponavlja, bilo da su u pitanju čivave, dalmatinci ili pit-bul terijeri. Posle medijske uzbune i kolektivne griže zbog zloupotrebe nedužnih životinja nastaje kratko zatišije, a onda se u orbitu lansira nova četvoronožna senzacija. Za razliku od dobro dresiranog psa, za ljudsku rasu naučene lekcije vrede jako, jako kratko.

Za još koju informaciju o čivavama, pogledajte Animal Planet's Dogs 101: Chihuahua


Tuesday, July 6, 2010

Country music + environmentalism = my heart is full

John Anderson, "Seminole Wind"





Notice that the song was made in 1992. A few months before the famous Rio Earth Summit took place, and surely before all the recent mainstream green hype. So I guess that it wasn't a matter of trend, like eco-oriented commercial music of today.

Whether you consider the sight of Indians dancing around a cowboy hypocritical or symbolical, still, the point of the song is fair. In my humble opinion is that the sadness for the loss of our natural environment is equal among all the Earthlings.
And the fiddle is wrist-slitting.

Primetite da je pesma napravljena 1992. Nekoliko meseci pre čuvene konferencije u Riu, a svakako pre nego što je "zelena svest" postala opšti trend.

Ne znam da li smatrate prizor Indijanaca koji plešu oko kauboja licemernim ili simboličnim, ali poenta pesme je na mestu. Moje skromno mišljejne je da tuga za gubitkom našeg prirodnog okruženja izaziva jednak osećaj tuge u grudima svih Zemljana.
A violina je za iseći vene.


Monday, July 5, 2010

Goddamn the exams

U nedostatku smislenih reči, prilažem omiljena mi dela koja sam škljocnula i/ili razvila u poslednjih mesec (i malo više) dana
In the lack of meaningful words, here's a showcase of my fav photo works which I've shot and/or developed over the past month (or two).



(c) scarab