Showing posts with label insects/insekti. Show all posts
Showing posts with label insects/insekti. Show all posts

Tuesday, November 15, 2011

Prijatna jeza za dva čula

...iliti Pesma bogomoljke u sazvežđu Orion


Ponekad se vizuelno i zvučno isprepleću spontano, bez posredovanja pompeznih i već preterano eksploatisanih multimedijalnih projekata. Takav prirodni spoj nastaje neočekivano i u trenu, poput zadivljujuće hemijske reakcije... Kombinovanje veza atoma glasova i instrumenata s jedne, i slika i objekata s druge strane, daju formu nevidljivim melodijama i fluidnost (nekada) statičnim figurama.

Spomenute reakcije često se javljaju u domenu mračnog i mističnog, tamo gde nam je razum dovoljno pomućen od strane osećaja jeze, groteske i paradoksalne privlačne odbojosti. Upravo u tom polju, potpuno nezavisno jedna od druge, deluju dve umetnice: Judith G. Klausner i Orion Rigel Dommisse.


Judith G. Klausner gaji nežnost prema viktorijanskoj eri, i bićima i materijama odbačenim zbog nepravednih nesporazuma. U Izjavi o svom radu kaže: „Prvo sam počela da radim sa insektima 2005. godine  i bila sam iznenađena snažnom reakcijom gađenja kod ljudi. Ukazalo mi se kao tragedija da naše kulturološke fobije mogu tako efikasno da nas učine slepima za izuzetnu delikatnost. Od tada sam počela da istražujem kakve su još male lepote za nas izgubljene, zbog predrasuda ili previda“.

Svojim minijaturama stvara klupko različitih osećanja kod posmatrača - od opčinjenosti i fascinacije, do blagih želudačnih grčeva. Redosled kojim se kontradiktorna osećanja smenjuju zavisi od samog rada. Recimo...


U slučaju „Flora Dentata, vaš stomak će ostati miran do trenutka kada pročitate informaciju o delu - da je načinjen od isečenih vrhova noktiju i mlečnih zuba.




U slučaju „Veza na tostu“, tandem čula vida i organa za varenje na slici nepogrešivo prepoznaju odvratnost plesnjivog hleba. Saznanje da su detalji na hrani načinjeni od običnog konca neće ih mnogo odvratiti od prvobitnog utiska.


Judith Klausner takođe gaji posebnu ljubav prema grupi bića kojoj je sigurno nalepljen najveći broj antropogenih predrasuda - prema insektima. Prednjače bogomoljke, veoma inspirativne po svojoj gracioznoj građi i kontroverznoj reputaciji surovih dekapitatora. 

Zaista, nije teško poverovati da je umanjena Alisa u svojoj avanturi naletela upravo na bogomoljku zaodenutu u ruho Kraljice Herca („Off With Their Heads!“). 


Isto tako, nije teško zamisliti ovog insekta, elegantne anatomije, na zasluženom mestu balerine iz muzičke kutije („Music Box: A Different Kind Of Role Model“)


No šta god da vam se dešava u središtu torza dok promatrate radove gospođe Klausner, velika je verovatnoća da će vaš um ostati jednako fasciniran detaljnošću, preciznošću i osećajnošću utkanom u svako delo.


Drugačiju vrstu osećajnog tkanja izvodi Orion Rigel Dommisse, svestrana autorka bajkovitog freak folka. Svojim nežnim, visokim glasom i melodijama skladnim i delikatnim baš kao krilo insekta, ona o peva čudnim stvorenjima iz šuma i iz močvara, sa kojima glavni akteri imaju maglovit, groteskan i često krajnje morbidan odnos.


Na svom ovogodišnjem albumu „Chickens“ uspeva da se otrgne od pretencioznosti koja se može osetiti na prvencu, „What I Want From You Is Sweet“ (2007), i dostiže punu kantautorsku harmoniju. Kao da je u svom narativnom kotlu zamešala starinske priče o misterijama i krvavim događajima (kojima engleski i američki folklor obiluju), E.A. Poa, malo Klajv Barkera i, na vrh noža, autohtonog psihodeličnog bilja.


Uputstvo za dvočulnu konzumaciju: album O.R. Dommisse „Chikens“ može se čuti i/ili besplatno skinuti na Bandcamp-u. Pustiti i istovremeno razledati radove Judith G. Klausner na njenom sajtu. Zatim, dobro se zagledati u sopstvenu kožu, pore, nokte, dlake, oči. Oslušnuti naizmenično grčenje i opuštanje unutrašnjih organa, a potom i tajanstveni šum sveta, koji samo umišljamo da poznajemo.


"Moljac i sijalica su napokon jedno" - J.G: Klausner, "Triumph", 2005"

Friday, January 14, 2011

Slikoviti petak || Image Friday #002







Eristalis tenax (Diptera, Syrphidae)
(cc) attribution noncommercial

Poslednji insekt uslikan 2010, pre ledenog pakla i sveg što zima nosi... 30. nov 2010.


Thursday, October 14, 2010

Kovčeg za bubamaru

pročitajte ovaj tekst i na Dokolici B92

Mnogi odrasli ljudi imaju potrebu za kućnim ljubimcem - višenožnim, beznogim ili pernatim prijateljem s kojim će podeliti neko češkanje, obrok ili misao. Za razliku od odraslih, deca uvek imaju potrebu za ljubimcem. No njihovo mišljenje je često suprotstavljeno stavovima njihovih roditelja, pa se klinci posle uvedenih sankcija na pse, mačke, hrčke i ribice često okreću ilegali. A nema idealnijih ilegalnih kućnih ljubimca od insekata.

Insekti su veoma lako nabavljivi, tj. uhvatljivi. Nije ih problem smestiti u mali, tajnoviti prostor, daleko od očiju bilo kakvog strašnog suda. Mogu biti jako interesantni za posmatranje, sa svojim gotovo vanzemaljskim formama i neobičnim pokretima. Ali uvek postoji loša strana medalje - deca se jako vezuju za svoja stvorenja, a insekti su kratkog veka. Dodatno - osetljivi su, pa im njihov mini život može biti naglo prekraćen iz nehata, samo jednim slučajnim pokretom.

Možda je taj davni, iskreni bol vezan za gubitak ljubimca bio ono što je inspirisalo Davida Barringera, pisca i dizajnera iz Severne Karoline, da napravi jedan jako neobičan set. U pitanju je The Dead Bug Funeral Kit”, koji sadrži minijaturni kovčežić, svitak sa uputstvom sprovođenje sahrane, glineni cvetić i seme trave za grob, sve izrađeno i upakovano krajnje detaljno i pedantno. A možda je najčudniji element ručno rađena „Buggy Book Of Eulogies” - knjižica sa posmrtnim poemama o najčešćim insektima - o leptiru, cvrćku, bogomoljci, muvi, bubamari... U njima se provlače kako momenti nevine fascinacije čudnim bićima, tako i poetski prikazi najčešćih razloga kraja njihovog postojanja.

Ovaj čudni dizajnersko-spisateljski poduhvat, iako jako zanimljiv na svoj minijaturno-morbidni način, ipak ostavlja osećaj nekog nedefinisanog nemira. Možda je to zbog opšte blasfemičnosti koncepta - prenošenja najpotresnijeg ljudskog rituala na svet bića koji je tako daleko od našeg. Možda je to zbog osećaja suštinskog distanciranja autora u odnosu na činjenicu da decu stvarno obuzima tuga zbog gubitka nečega što je za većinu “zrelih” tako malo i beznačajno. A možda nemir leži u tome što nas smrt malih i prolaznih bića u tako ozbiljnom ruhu jasno podseća koliko smo i sami krhki, daleko od besmrtnih i nedodirljivih.


Wednesday, May 19, 2010

deadscarab


Mrtva ženka Melolontha melolotha (gundelj) na obali Drine. Sa ručno oblikovanim počivalištem od blata.

Some 20 days ago, I found this just-died Melolontha melolontha (common cockchafer) at the riverside. I was inspired to make it a little tomb out of mud.
Gothic entomology FTW.

Usvojite pčelu!

pročitajte ovaj tekst i na Dokolici B92

Momentalne asocijacije na pčele su organizovanost, košnice, velike količine meda i po koji ubod žaoke. Međutim, postoje i vrste pčela koje žive radikalno drugačije. Solitarne pčele (par stotina vrsta naseljava Evropu) žive, kao što im ime nagoveštava, pojedinačno. Neke se gnezde u grupama, ali bez ikakve socijalne organizacije. Ne proizvode med ni pčelinji vosak. Nisu agresivne i poseduju vrlo krhke žaoke – pokušaće da vas ubodu jedino ako ih direktno maltretirate (gnjavite u rukama). Odlični su oprašivači biljaka, pa ih ta osobina, plus činjenica da su bezopasne, čine idealnim „zaposlenima“ u baštama i voćnjacima. A ono po čemu su možda najinteresantnije je zanat koji kriju u svojih šest nogu - konstrukcija gnezda. Neke kopaju kanaliće u zemlji, neke traže rupe u drveću koje potom bukvalno doziđuju, a neke seku lišće i od njih sklapaju jaslice za svoje potomstvo.

Pčele zidarice, roda Osmia (eng. Mason bees) se gnezde tako što izaberu odgovarajuću šupljinu u drvetu ili na zgodnom zidu. Zatim počinju da donose blato i marljivo „zidaju“ komorice u koje će položiti jaja. Svaku komoricu opremaju i zalihama hrane – gromuljicama polena, koje će larve koristiti tokom svog razvoja. Na kraju sve to zapečate sa nekoliko slojeva blata i odlete u svoju sledeću roditeljsku misiju.

Pčelicama koje žive u urbanim sredinama nije uvek lako da pronađu odgovarajuće mesto za gnežđenje. Možete im u tome pomoći – praveći im mesto za gnežđenje na deliću vaše, ljudske teritorije. Za uzvrat će biti vredni oprašivači, ukoliko gajite cveće, ili bar biti izuzetno interesantni subjekti za posmatranje i fotografisanje.

Izuzetno je jednostavno – možete izbušiti rupe u nešto debljem komadu drveta, ili po ličnom nahođenju naslagati svežnjeve bambusovih ili bilo kojih drugih šupljih grančica ili cevčica. Ukoliko je kućuca izložena kiši, poželjno je ubušiti rupe vrlo blago na gore, da se ne bi zadržavala voda. Primeri koje vidite su jednostavni i prirodni, ali možete pustiti mašti na volju i napraviti prave drvene pčelinje zamkove...

Postavite vašu kućicu za pčele u dvorište ili na terasu, na letačima lako dostupno, svetlo, ali ne ekstremno osunčano mesto. Pčele će već same pronaći put do njih. Praviće gnezda tokom maja, a verovatno i duže, sve do početka ozbiljnih letnjih vrućina. Potpuno zaštićene unutar svoje rezidencije, larve će se razvijati tokom leta, a onda se učauriti i tako prezimeti. Tek početkom sledećeg proleća ćete imati prilike da vidite novu generaciju (ukoliko se nađete pored kućice u pravo vreme), koja će ubrzo pošto se navikne na svetlost i prosuši krila, odleteti u beli svet. Zahvaljujući Vama.

Jedna beogradska zidarica (Osmia sp.) je izabrala šupljinu u našem starom drvenom stolu...

... a ovde je prikazana konstrukcija sa grančicama trske, već dugi niz godina u upotrebi u jednoj vikendici.

Poražavajuće veliki broj vrsta je pod pritiskom urbanizacije. Neke su potpuno istisnute iz gradova, a onima koje su uspele da opstanu u surovim uslovima (čast izuzecima – bubašvabama, glodarima i golubovima) svakako nije lako. Zato je svako drvo, svako zeleno parče gradske zemlje i svaka sitnica koju ljudi mogu učiniti da pomognu - od izuzetnog značaja. Uostalom, ako ptice zaslužuju kućice – zašto ih ne bi zasluživali i najvredniji među insektima?

Dodatne informacije o solitarnim pčelama i kreativnim rešenjima kućica možete pronaći na sledećim linkovima:

http://www.insectpix.net/ - opšte informacije o različitim vrstama solitarnih pčela i kućicama koje možete napraviti.

http://solitarybee.com/blog/ - odličan blog na kome je akumulirana značajna količina saznanja, iskustva i vizuelnog materijala o "udomljavanju" solitarnih pčela. Zanimljive ideje kako napraviti kućice pogodne za posmatranje i fotografisanje larvi.

http://www.foxleas.com/bee_house.htm - dovoljno detaljne instrukcije i saveti u vezi konstruisanja kućica.




Tuesday, March 16, 2010

Celebrity look-alikes?

It looks like, after the true bugs (Euridema dominulus, me thinks), some Asian Cetoniidae
(Coleoptera/Scarabaeoidea/Scarabaeidae/Cetoniidae) had joined the Dark side too! Is it a coincidence that Darth Maul wears a kimono? :)
***
Izgleda da su, posle stenica (Euridema dominulus, mislim), i neke azijske Cetoniidae prešle na Mračnu stranu! Šta mislite, da li je slučajnost što Darth Maul nosi kimono? :)



Thursday, March 11, 2010

Hm... A šta je "Scarab"? (1)


Sigurno ste čuji za mitske Skarabeje, svete insekte starog Egipta. Međutim, većina ljudi nema jasnu predstavu o kojim se tačno stvorenjima radi i da li uopšte postoje van legendi. Nisu svesni ni činjenice da se bliži i dalji rođaci ovih malih pomoćnika boga Ra nalaze i u našoj neposrednoj okolini. Kao ni da je njihova uloga malih božanstava bila potpuno opravdana.

Superfamilija Scarabaeoidea je jedna od najvećih i najraznovrsnijih grupa Coleoptera, poznatijih kao tvrdokrilci. Broji preko 35 000 opisanih vrsta u 2500 rodova, rasprostranjenih po čitavoj planeti. Neki od najlepših i najvećih pripadnika sveta insekata su svrstani upravo u ovu superfamiliju. Zapravo, od svih poznatih tvrdokrilaca na Zemlji, Scarabaeoidea su verovatno najpoznatiji - zbog svoje lepote, interesantnog načina života i ekološkog, kulturološkog i ekonomskog značaja.

Megalorhina harrisi harrisi, foto: U. Schmidt

Termin "scarab" obično odnosi na familiju Scarabaeidae - "prave skarabe", uključujući i spomenuto božanstvo. U familiju između ostalih spadaju gundelji, balegari, nosorožci i buba zlate, kao i mnoge impozantne tropske vrste.
naša draga buba-zlata, Cetonia aurata!
foto: U. Schmidt

Često su izuzetno atraktivnog izgleda - presijavaju se u najrazličitijim bojama, imaju interesantne rogolike strukture na glavama. Neki predstavnici su prilično "razbacani" za insekte - buba golijat (Goliathus goliathus), stanovnik afričkih prašuma, spada u jedne od najvećih i najtežih insekata na planeti. Najteža izmerena larva imala je čak 115 grama (!) i bila 11,5 cm dugačka. Odrasli insekti su, doduše, gotovo upola lakši, ali zadržavaju impozantne dimenzije - mogu rasti do 11 cm i izuzetno su robusne građe.

Goliathus goliathus, odrasla jedinka i bucmasta larva. Foto: Matthias Frei i Karl Meier

Imaju širok spektar vrlo interesantnih vidova ponašanja - neki se ritualno bore oko ženki, neki pokazuju solidan nivo brige o svom potomstvu, neki prave i kotrljaju čuvene loptice od balege, a neki, poput drumskih razbojnika,otimaju gotove loptice od drugih, - pojava poznata kao kleptoparazitizam.

Ipak, ono zbog čega zaslužuju svoj "bogovski status" je njihova ekološka uloga - Scarabaeidae, a i cela njihova superfamilija, su izuzetni razlagači. Hraneći se "dotrajalom" organskom materijom, bilo da se radi o trulim biljkama, uginulim životinjama, ili nusproduktima poput balege, oni razlažu kompleksna organska jedinjenja na prostija, čineći ih tako dostupnim biljkama i vraćajući dragocene elemente u ciklus kruženja materije. Prava šestonožna reciklažna armija. Interesantno je napomenuti i da, iako su kao grupi pripisuje raznovrstan jelovnik, pojedinačne vrste su obično visoko specijalizovane. Recimo, u afričkoj savani, gotovo svaka vrsta biljojeda ima posebnu vrstu balegara koja prati krda, koristeći samo njihovu balegu za ishranu i razmnožavanje.

Gymnopleurus cyaneus, foto: U. Schmidt

Skarabi su često nalazili svoje mesto u svetskoj mitologiji, folkloru, narodnoj umetnosti, pa i ishrani i medicini. Danas je poznat njihov značaj za ekosisteme i uopšte, valjano stanje životne sredine, no nažalost, većina nije svesna da hranu koju gricka dok čita ovaj tekst dobrim delom duguje i ovim insektima.

Scarabeus typhon, foto: space scarab

Drevni Egipćani su bili daleko smotreniji od pripadnika savremenih civilizacija, intuitivno naslutivši značaj balegara (Scarabaeus sacer) za proticanje energije u prirodi i održanje prirodne ravnoteže. Khepri, jedno od obličija boga Sunca Ra, smatran je za odgovornim za smenu dana i noći i kretanje Sunca preko zemaljskog neba. Scarabeusi su bili smatrani njegovom zemaljskom manifestacijom, a simbol kretanja Sunca bilo je upravo njihovo kotrljanje savršeno zaokrugljenih loptica balege. Pripisivana su im i druga mistična svojstva, ali o folklornom i kulturnom značaju skarabeida će opširnije biti reči u nekom od narednih tekstova... Interesantnost teme svakako to zaslužuje.

Umesto zaključka ovoga što je trebalo da bude kratak uvod, pogledajte fenomenalnu flickr galeriju Udo Schmidt-a ("ujrsa"), gde možete detaljno pogledati mnoge Scarabaeidae, kako evropske, tako egzotične:





A pogledajte i jednu potpuno novu dimenziju ljupkosti (Goliathus goliathus) :)